Katalog


01. Ostava brončanih predmeta

U krčenju svog vinograda na brežuljku Kunara, mještanin Krčulja (sela u zaleđu Primoštena) je 1938. godine u zemlji otkrio keramičku posudu napunjenu sa 70 brončanih predmeta. Ovakve skupine predmeta, koji su zakopani u zemlju da bi ih se privremeno sakrilo zbog izbijanja ratne ili kakve druge opasnosti, arheolozi nazivaju ostavama. Ostave su karakteristika svih prapovijesnih razdoblja, a njihov broj se naročito povećava s razvojem metalurgije i trgovine metalnim proizvodima, ponajviše tijekom kasnog brončanog i željeznog doba.
U ostavi s Kunare zastupljeni su istrošeni, zgnječeni ili slomljeni dijelovi prepoznatljivih predmeta kao što su sjekire, koplja, noževi, narukvice i fibule, ali i više amorfnih komada bronce i brončanih poluproizvoda. Po svemu sudeći, sakupljeni predmeti predstavljali su sirovinu za recikliranje, odnosno ponovno lijevanje i proizvodnju novih brončanih predmeta. Predmete je u zemlju stoga vjerojatno sklonio neki ljevač ili trgovac brončanom sirovinom. Koja ga je opasnost na to natjerala, možemo samo nagađati. Sigurno se može reći jedino da se vlasnik po svoje skriveno blago nije vratio.
Ovakve i slične metalurške ostave su na istočnoj jadranskoj obali zasad još uvijek malobrojne, dok su na širokom prostoru srednje Europe otkrivene u velikom broju.

(EP)


Bronca; 70 predmeta, težina od 2 do 580 g
8. stoljeće prije Krista
MGŠ-AO-537 ─ MGŠ-AO-608


01. Ostava brončanih predmeta

U krčenju svog vinograda na brežuljku Kunara, mještanin Krčulja (sela u zaleđu Primoštena) je 1938. godine u zemlji otkrio keramičku posudu napunjenu sa 70 brončanih predmeta. Ovakve skupine predmeta, koji su zakopani u zemlju da bi ih se privremeno sakrilo zbog izbijanja ratne ili kakve druge opasnosti, arheolozi nazivaju ostavama. Ostave su karakteristika svih prapovijesnih razdoblja, a njihov broj se naročito povećava s razvojem metalurgije i trgovine metalnim proizvodima, ponajviše tijekom kasnog brončanog i željeznog doba.
U ostavi s Kunare zastupljeni su istrošeni, zgnječeni ili slomljeni dijelovi prepoznatljivih predmeta kao što su sjekire, koplja, noževi, narukvice i fibule, ali i više amorfnih komada bronce i brončanih poluproizvoda. Po svemu sudeći, sakupljeni predmeti predstavljali su sirovinu za recikliranje, odnosno ponovno lijevanje i proizvodnju novih brončanih predmeta. Predmete je u zemlju stoga vjerojatno sklonio neki ljevač ili trgovac brončanom sirovinom. Koja ga je opasnost na to natjerala, možemo samo nagađati. Sigurno se može reći jedino da se vlasnik po svoje skriveno blago nije vratio.
Ovakve i slične metalurške ostave su na istočnoj jadranskoj obali zasad još uvijek malobrojne, dok su na širokom prostoru srednje Europe otkrivene u velikom broju.

(EP)

02. Zavjetni dar Diomedu

Keramička zdjela poluloptastog oblika koja se sužava prema dnu nađena je na rtu Ploča u iskopavanjima koja su provedena 1996. ─ 1997. godine. Sive je boje s koncentričnim urezima s vanjske strane. Ispod oboda je urezan grafit koji glasi ΔΙΟΜΗΔΙΔωΡΟΝ = „dar Diomedu“. Vjerojatno je služila za piće i priložena je u Diomedovo svetište kao zavjetni dar. Oblik posude je bio vrlo popularan tijekom 2. stoljeća i početkom 1. stoljeća prije Krista.
Rt Ploča (Punta Planka) se u antici nazivao Promontorium Diomedis – Diomedov rt. Ime je dobio po Diomedovu svetištu na otvorenom (3. stoljeće prije Krista – 1. stoljeće poslije Krista) u vidu maloga hrama ili svetog mjesta okruženog zidovima s kamenim oltarom oko kojega su pomorci, nakon posvete i obavljenih rituala, obredno razbijali keramičke posude i prilagali darove moleći za mirno more i zaštitu od pogibeljnih situacija. Diomed, romantizirani lik Homerove Ilijade, nakon smrti postaje bog i zaštitnik mornara, a osim na rtu Ploča svetišta su mu dosad utvrđena i na Palagruži, Tremitima i ušću Timava.

(TB)

Keramika; visina 6,4 cm, promjer 12 cm
2 – 1. stoljeće prije Krista
MGŠ-1725
Rt Ploča

02. Zavjetni dar Diomedu

Keramička zdjela poluloptastog oblika koja se sužava prema dnu nađena je na rtu Ploča u iskopavanjima koja su provedena 1996. ─ 1997. godine. Sive je boje s koncentričnim urezima s vanjske strane. Ispod oboda je urezan grafit koji glasi ΔΙΟΜΗΔΙΔωΡΟΝ = „dar Diomedu“. Vjerojatno je služila za piće i priložena je u Diomedovo svetište kao zavjetni dar. Oblik posude je bio vrlo popularan tijekom 2. stoljeća i početkom 1. stoljeća prije Krista.
Rt Ploča (Punta Planka) se u antici nazivao Promontorium Diomedis – Diomedov rt. Ime je dobio po Diomedovu svetištu na otvorenom (3. stoljeće prije Krista – 1. stoljeće poslije Krista) u vidu maloga hrama ili svetog mjesta okruženog zidovima s kamenim oltarom oko kojega su pomorci, nakon posvete i obavljenih rituala, obredno razbijali keramičke posude i prilagali darove moleći za mirno more i zaštitu od pogibeljnih situacija. Diomed, romantizirani lik Homerove Ilijade, nakon smrti postaje bog i zaštitnik mornara, a osim na rtu Ploča svetišta su mu dosad utvrđena i na Palagruži, Tremitima i ušću Timava.

(TB)

03. Grob žene i djeteta kod sv. Lovre u Donjem Polju

Brojne bolesti ostavljaju tragove na ljudskim kostima, a postoje i one koje su toliko smrtonosne da jednostavno nema dovoljno vremena kako bi ostavile vidljive tragove. Posljednjih godina analizirano je više stotina ljudskih kostura iz razdoblja ranog srednjeg vijeka iz šibenskog zaleđa te su zabilježeni pokazatelji brojnih bolesti što ukazuje da je velika većina stanovnika ovog područja živjela u stanju „vječne“ krize. Te su bolesti negativno utjecale na kvalitetu života što se očitovalo u izuzetno visokoj smrtnosti djece, vrlo kratkom prosječnom životnom vijeku (oko 40 godina) i kompromitiranom imunološkom sustavu. Od bolesti koje se najčešće javljaju tijekom toga razdoblja mogu se izdvojiti malarija, skorbut, tuberkuloza, lepra, kuga i velike boginje.
Na jednom od najvećih srednjovjekovnih grobalja kod crkvice sv. Lovre u šibenskom Donjem polju istraženo je preko 300 grobova. U jednom od njih ─ grobu 152 ─ pronađena su dva skeleta koja nam svjedoče o tužnoj priči. Riječ je o ženi i djetetu, pri čemu su kosti djeteta pronađene u predjelu zdjelice pokojnice (kosti djeteta su na slici označene slovima A ─ G). Pretpostavljamo da je gospođa umrla pri porodu. Prstenje i naušnice su pronađeni kao dio nošnje pokojnice.

(ŽK, MN)

Bronca; šest predmeta, promjeri karičica od 1,6 do 4,6 cm, promjeri prstenova 2,1/2,2 cm
10. stoljeće
MGŠ-2369 ─ MGŠ-2372
Grob 152 kod Sv. Lovre

03. Grob žene i djeteta kod sv. Lovre u Donjem Polju

Brojne bolesti ostavljaju tragove na ljudskim kostima, a postoje i one koje su toliko smrtonosne da jednostavno nema dovoljno vremena kako bi ostavile vidljive tragove. Posljednjih godina analizirano je više stotina ljudskih kostura iz razdoblja ranog srednjeg vijeka iz šibenskog zaleđa te su zabilježeni pokazatelji brojnih bolesti što ukazuje da je velika većina stanovnika ovog područja živjela u stanju „vječne“ krize. Te su bolesti negativno utjecale na kvalitetu života što se očitovalo u izuzetno visokoj smrtnosti djece, vrlo kratkom prosječnom životnom vijeku (oko 40 godina) i kompromitiranom imunološkom sustavu. Od bolesti koje se najčešće javljaju tijekom toga razdoblja mogu se izdvojiti malarija, skorbut, tuberkuloza, lepra, kuga i velike boginje.
Na jednom od najvećih srednjovjekovnih grobalja kod crkvice sv. Lovre u šibenskom Donjem polju istraženo je preko 300 grobova. U jednom od njih ─ grobu 152 ─ pronađena su dva skeleta koja nam svjedoče o tužnoj priči. Riječ je o ženi i djetetu, pri čemu su kosti djeteta pronađene u predjelu zdjelice pokojnice (kosti djeteta su na slici označene slovima A ─ G). Pretpostavljamo da je gospođa umrla pri porodu. Prstenje i naušnice su pronađeni kao dio nošnje pokojnice.

(ŽK, MN)

04. Rukopisni kodeks Fausta Vrančića

Rukopisni kodeks Fausta Vrančića je rukom pisana Knjiga statuta, zakona i reformacija Šibenske komune. Statut kao temeljni pravni dokument komune sadrži i odredbe koje se odnose na vremena opće ugroze kao što su zarazne bolesti koje su često pogađale Šibenik.
Nekoliko poglavlja iz knjiga statuta i knjige reformacija odnose se na suzbijanje opasnosti za javno zdravlje u Šibeniku. Među njima je i poglavlje 269. (271. u tiskanom statutu iz 1608. godine) Knjige reformacija naslovljeno O izboru notara i službenika u doba kuge koje je doneseno kako bi se omogućilo kakvo-takvo funkcioniranje komunalne administracije dok traje epidemija. Veliko vijeće predviđa da će se nakon pojave zaraze u gradu broj notara smanjiti (bilo bijegom, bilo smrću) pa ovlašćuje kneza i njegovu kuriju da imenuje privremene notare ─ ljude koji u normalnim uvjetima nisu vršili tu službu, ali su ipak imali sposobnosti i znanja da ju obnašaju. Ista reformacija predviđa i smanjenje kvoruma Velikog vijeća na 21 plemića skupa s knezom, koji su u uvjetima haranja zarazne bolesti mogli izabirati službenike komune.

(BB)

Papir; visina 31 cm, širina 21 cm
Kraj 16./početak 17. stoljeća
MGŠ-KPO-831
Poglavlje 269.

04. Rukopisni kodeks Fausta Vrančića

Rukopisni kodeks Fausta Vrančića je rukom pisana Knjiga statuta, zakona i reformacija Šibenske komune. Statut kao temeljni pravni dokument komune sadrži i odredbe koje se odnose na vremena opće ugroze kao što su zarazne bolesti koje su često pogađale Šibenik.
Nekoliko poglavlja iz knjiga statuta i knjige reformacija odnose se na suzbijanje opasnosti za javno zdravlje u Šibeniku. Među njima je i poglavlje 269. (271. u tiskanom statutu iz 1608. godine) Knjige reformacija naslovljeno O izboru notara i službenika u doba kuge koje je doneseno kako bi se omogućilo kakvo-takvo funkcioniranje komunalne administracije dok traje epidemija. Veliko vijeće predviđa da će se nakon pojave zaraze u gradu broj notara smanjiti (bilo bijegom, bilo smrću) pa ovlašćuje kneza i njegovu kuriju da imenuje privremene notare ─ ljude koji u normalnim uvjetima nisu vršili tu službu, ali su ipak imali sposobnosti i znanja da ju obnašaju. Ista reformacija predviđa i smanjenje kvoruma Velikog vijeća na 21 plemića skupa s knezom, koji su u uvjetima haranja zarazne bolesti mogli izabirati službenike komune.

(BB)

05. Crkva sv. Roka i epidemija kuge u Šibeniku

U povijesti Šibenika najveća epidemija kuge vezuje se uz 1649. godinu kada je generalni providur Leonardo Foscolo, zbog velikog broja umrlih, naredio izolaciju grada čime je svaka veza s vanjskim svijetom prekinuta. U pola godine, koliko je kuga harala, do tada najnapučeniji grad Dalmacije ostao je gotovo pust. Koliko je ekonomska moć komune oslabila vidi se i po tome što je gradnja jedne male crkve sv. Roka, koju su građani odlučili sagraditi 1650. godine kao zavjet protiv kuge, trajala skoro pola stoljeća.
Za crkvu je izabran prostor uz katedralu, odnosno između kule Teodošević i fondaka (žitnice). Na tom području su bile kućice, dućan i skladište Lovre Tetta koji ovo mjesto ustupa gradu za gradnju crkve. Tek 4. prosinca 1690. godine gradsko vijeće je s građanima dogovorilo dovršetak njezine gradnje. Jednostavna crkvica imala je zvonik na preslicu i rozetu na pročelju. Gotovo dva stoljeća kasnije, 2. travnja 1875. godine, gradska uprava je otkupila to zemljište te je crkva sv. Roka naposljetku srušena.
Kako je nekad izgledao prostor ispred katedrale saznajemo tek iz rijetkih umjetničkih slika i fotografija. Akril na dasci Stara kula, kapela sv. Roka i fondak autora A. Ungara iz druge polovice 20. stoljeća svjedočanstvo je vremena i slikovit prikaz nekadašnjeg prostora ispred katedrale s crkvicom sv. Roka.

(AT, ML)

A. Ungar, Stara kula, kapela sv. Roka i fondak
Akril na dasci; visina 23,5 cm, dužina 44 cm
Druga polovica 20. stoljeća
MGŠ-14237
Fotografija Šibenik – Starinska Katedrala
Visina 9 cm, dužina 10,8 cm
Prva polovica 20. stoljeća
MGŠ-14247

05. Crkva sv. Roka i epidemija kuge u Šibeniku

U povijesti Šibenika najveća epidemija kuge vezuje se uz 1649. godinu kada je generalni providur Leonardo Foscolo, zbog velikog broja umrlih, naredio izolaciju grada čime je svaka veza s vanjskim svijetom prekinuta. U pola godine, koliko je kuga harala, do tada najnapučeniji grad Dalmacije ostao je gotovo pust. Koliko je ekonomska moć komune oslabila vidi se i po tome što je gradnja jedne male crkve sv. Roka, koju su građani odlučili sagraditi 1650. godine kao zavjet protiv kuge, trajala skoro pola stoljeća.
Za crkvu je izabran prostor uz katedralu, odnosno između kule Teodošević i fondaka (žitnice). Na tom području su bile kućice, dućan i skladište Lovre Tetta koji ovo mjesto ustupa gradu za gradnju crkve. Tek 4. prosinca 1690. godine gradsko vijeće je s građanima dogovorilo dovršetak njezine gradnje. Jednostavna crkvica imala je zvonik na preslicu i rozetu na pročelju. Gotovo dva stoljeća kasnije, 2. travnja 1875. godine, gradska uprava je otkupila to zemljište te je crkva sv. Roka naposljetku srušena.
Kako je nekad izgledao prostor ispred katedrale saznajemo tek iz rijetkih umjetničkih slika i fotografija. Akril na dasci Stara kula, kapela sv. Roka i fondak autora A. Ungara iz druge polovice 20. stoljeća svjedočanstvo je vremena i slikovit prikaz nekadašnjeg prostora ispred katedrale s crkvicom sv. Roka.

(AT, ML)

06. Obznana Carskog i Kraljevskog Namjesništva za Dalmaciju

Obznana o filokseričnoj zarazi koju na znanje žitelja političkih kotara Zadar, Benkovac i Šibenik te političkih općina Drniš i Promina 18. kolovoza 1904. godine izdaje Carsko i Kraljevsko Namjesništvo za Dalmaciju. Filoksera je bolest vinove loze koja je šezdesetih godina 19. stoljeća iz Novog svijeta parobrodom donesena u Europu. U narednih trideset godina filoksera će se raširiti Starim kontinentom te nepovratno uništiti ne samo veliki dio vinorodnih površina već, uz to, korjenito promijeniti ljudske živote. Nigdje drugdje ovaj nesretan slijed okolnosti nije bio izraženiji nego u Dalmaciji. Početkom širenja filokserične zaraze Europom, Dalmacija postaje jedan od glavnih proizvođača i izvoznika vina na kontinentu. Šibenski kotar u ovom povoljnom privrednom zamahu igra značajnu ulogu kao najvinorodnija kotarska oblast Dalmacije gdje možemo naći Maraštinu, Trbalj i Babić kao najistaknutije sorte. Filoksera, međutim, stiže na dalmatinske obale u ljeto 1894. godine, a s njom i crni dani za dalmatinsko pučanstvo jer je upravo vinarstvo tvorilo vitalnu okosnicu dalmatinske privrede. Neimaština i glad koji su nastupili, a koji su još dodatno otežani potpisivanjem tzv. vinske klauzule između Austro-Ugarske Monarhije i Italije 1891. godine, nagnali su veliki broj Dalmatinaca da trbuhom za kruhom napuste svoje domove i potraže bolju budućnost u tuđini, poglavito u zemljama odakle i omražena filoksera potječe.

(MŠ)

Papir; visina 44,7 cm, širina 29,5 cm
18. kolovoza 1904.
MGŠ-9167

06. Obznana Carskog i Kraljevskog Namjesništva za Dalmaciju

Obznana o filokseričnoj zarazi koju na znanje žitelja političkih kotara Zadar, Benkovac i Šibenik te političkih općina Drniš i Promina 18. kolovoza 1904. godine izdaje Carsko i Kraljevsko Namjesništvo za Dalmaciju. Filoksera je bolest vinove loze koja je šezdesetih godina 19. stoljeća iz Novog svijeta parobrodom donesena u Europu. U narednih trideset godina filoksera će se raširiti Starim kontinentom te nepovratno uništiti ne samo veliki dio vinorodnih površina već, uz to, korjenito promijeniti ljudske živote. Nigdje drugdje ovaj nesretan slijed okolnosti nije bio izraženiji nego u Dalmaciji. Početkom širenja filokserične zaraze Europom, Dalmacija postaje jedan od glavnih proizvođača i izvoznika vina na kontinentu. Šibenski kotar u ovom povoljnom privrednom zamahu igra značajnu ulogu kao najvinorodnija kotarska oblast Dalmacije gdje možemo naći Maraštinu, Trbalj i Babić kao najistaknutije sorte. Filoksera, međutim, stiže na dalmatinske obale u ljeto 1894. godine, a s njom i crni dani za dalmatinsko pučanstvo jer je upravo vinarstvo tvorilo vitalnu okosnicu dalmatinske privrede. Neimaština i glad koji su nastupili, a koji su još dodatno otežani potpisivanjem tzv. vinske klauzule između Austro-Ugarske Monarhije i Italije 1891. godine, nagnali su veliki broj Dalmatinaca da trbuhom za kruhom napuste svoje domove i potraže bolju budućnost u tuđini, poglavito u zemljama odakle i omražena filoksera potječe.

(MŠ)

07. Pločice šibenskih kaparica

Drvene pločice šibenskih kaparica, korištene u Industriji narodnog veziva (obrt obitelji Matavulj) tridesetih godina 20. stoljeća, povijesni su spomenik socijalnog poduzetništva u Šibeniku i tržišnog preobražaja pučke subzistencije u kooperativnu kućnu radinost.
Za ublažavanje neimaštine u feudalnoj i ranoindustrijskoj prošlosti postojale su zaklade i izravna pomaganja u zakinutim dijelovima stanovništva, poput potpora za dote siromašnih djevojaka. Industrijska kooperativa pučkih suradnica Industrije narodnog veziva je u gradu od 10 do 15 tisuća stanovnika uključivala dvjestotinjak djevojaka i žena koje bi inače gladovale, donoseći u obitelji gotovinu i materijal za naredni rad.
Pločice su služile vezivanju većeg broja kapa u „teste“ otpremane na prodaju. Pločice su dar Marka Matavulja (Marco Matavuli) za muzejsku zbirku Matavulj.

(JK)

Drvo; šest predmeta dužine 18,5 cm, širine 3,5 cm
1930-e
MGŠ-EO-5167

Prisjećanje o kaparicama na izdanju Muzeja grada Šibenika u digitalnom fondu Gradske knjižnice “Jurja Šižgorića” Šibenik. Youtube

07. Pločice šibenskih kaparica

Drvene pločice šibenskih kaparica, korištene u Industriji narodnog veziva (obrt obitelji Matavulj) tridesetih godina 20. stoljeća, povijesni su spomenik socijalnog poduzetništva u Šibeniku i tržišnog preobražaja pučke subzistencije u kooperativnu kućnu radinost.
Za ublažavanje neimaštine u feudalnoj i ranoindustrijskoj prošlosti postojale su zaklade i izravna pomaganja u zakinutim dijelovima stanovništva, poput potpora za dote siromašnih djevojaka. Industrijska kooperativa pučkih suradnica Industrije narodnog veziva je u gradu od 10 do 15 tisuća stanovnika uključivala dvjestotinjak djevojaka i žena koje bi inače gladovale, donoseći u obitelji gotovinu i materijal za naredni rad.
Pločice su služile vezivanju većeg broja kapa u „teste“ otpremane na prodaju. Pločice su dar Marka Matavulja (Marco Matavuli) za muzejsku zbirku Matavulj.

(JK)

08. Osobne potrošačke knjižice

Godine nakon Drugoga svjetskog rata pamte se po velikom siromaštvu i gladi koja je pogodila zaostalu i agrarno nerazvijenu Jugoslaviju. Zbog golemih ratnih razaranja, Jugoslavija je bila uništena država u kojoj je opća nestašica postala svakodnevnica. Rješenje ovog problema država je vidjela u ograničavanju odnosno racionaliziranju potrošnje hrane na način da su građani dobivali osobne potrošačke knjižice s bonovima, kuponima i točkicama za opskrbu hranom.
U vremenu istinske gladi u poratnom Šibeniku, građani su čekali i po nekoliko sati u dugim redovima na ulici, da bi se opskrbili osnovnim namirnicama. Svaka markica, kupon ili točkica vrijedili su samo za kupovinu jedne namirnice u određenoj količini, npr. 1 kg kruha, 1 l mlijeka ili 1 l ulja. Usporedbe radi, jednu obitelj mjesečno pripalo bi 1/2 kg šećera, 1/2 kg soli i jedan sapun za umivanje. U Šibeniku je knjižice izdavao Odjel za prehranu Narodno-oslobodilačkog odbora Šibenik.

(MK)

Papir; dva predmeta: visina 14 cm, širina 9 cm / visina 15 cm, širina 11 cm
1945 ─ 1946.
MGŠ-8393, MGŠ-8394

08. Osobne potrošačke knjižice

Godine nakon Drugoga svjetskog rata pamte se po velikom siromaštvu i gladi koja je pogodila zaostalu i agrarno nerazvijenu Jugoslaviju. Zbog golemih ratnih razaranja, Jugoslavija je bila uništena država u kojoj je opća nestašica postala svakodnevnica. Rješenje ovog problema država je vidjela u ograničavanju odnosno racionaliziranju potrošnje hrane na način da su građani dobivali osobne potrošačke knjižice s bonovima, kuponima i točkicama za opskrbu hranom.
U vremenu istinske gladi u poratnom Šibeniku, građani su čekali i po nekoliko sati u dugim redovima na ulici, da bi se opskrbili osnovnim namirnicama. Svaka markica, kupon ili točkica vrijedili su samo za kupovinu jedne namirnice u određenoj količini, npr. 1 kg kruha, 1 l mlijeka ili 1 l ulja. Usporedbe radi, jednu obitelj mjesečno pripalo bi 1/2 kg šećera, 1/2 kg soli i jedan sapun za umivanje. U Šibeniku je knjižice izdavao Odjel za prehranu Narodno-oslobodilačkog odbora Šibenik.

(MK)

09. Plakat izložbe Likovni umjetnici Šibeniku

Domovinski rat bio je tema više izložbi postavljenih u šibenskom muzeju tijekom 1990-ih. Ratna razaranja bila su povod i za nekoliko humanitarnih projekata kao što je bila izložba Likovni umjetnici Šibeniku koju su organizirali Muzej grada Šibenika, Međunarodni dječji festival Šibenik i Policijska uprava Šibenik. Izložba je nastala kao spontana želja šibenskih umjetnika, ali i umjetnika prijatelja Šibenika da pomognu našim najmlađim sugrađanima pogođenima ratnim stradanjima. Bila su izložena četrdeset i tri rada, a svoja djela poklonili su: Ante Belamarić, Marin Berović, Tomislav Marijan Bilosnić, Nada Bogdanović, Roberto Faganel, Andrija Girardi, Aleksandar Guberina, Kažimir Hraste, Špiro Katić, Bojan Klančar, Janez Kovačić, Eugen Kokot, Marija Branka Košković, Andrej Kosič, Vasko Lipovac, Darinka Pavletič Larenčak, Lidvina Luketa, Ivan Malenica – Ićo, Janko Orač, Bruno Paladin, Viktor Radić, France Slana, Darko Slavec, Ljubomir Strahov, Vlado Šerić, Ivica Šiško, Miroslav Šutej, Veljko Toman, Ksenija Turčić, Miro Vuco, Tomaž Železnik, Marica Žigmundovac i Gorki Žuvela. Sredstva od prodaje umjetničkih radova bila su namijenjena za pomoć pedeset i sedmero šibenske djece poginulih hrvatskih branitelja.

(JJ)

Papir; visina 70,2 cm, širina 33 cm
Listopad 1992.
MGŠ-IZD-565

09. Plakat izložbe Likovni umjetnici Šibeniku

Domovinski rat bio je tema više izložbi postavljenih u šibenskom muzeju tijekom 1990-ih. Ratna razaranja bila su povod i za nekoliko humanitarnih projekata kao što je bila izložba Likovni umjetnici Šibeniku koju su organizirali Muzej grada Šibenika, Međunarodni dječji festival Šibenik i Policijska uprava Šibenik. Izložba je nastala kao spontana želja šibenskih umjetnika, ali i umjetnika prijatelja Šibenika da pomognu našim najmlađim sugrađanima pogođenima ratnim stradanjima. Bila su izložena četrdeset i tri rada, a svoja djela poklonili su: Ante Belamarić, Marin Berović, Tomislav Marijan Bilosnić, Nada Bogdanović, Roberto Faganel, Andrija Girardi, Aleksandar Guberina, Kažimir Hraste, Špiro Katić, Bojan Klančar, Janez Kovačić, Eugen Kokot, Marija Branka Košković, Andrej Kosič, Vasko Lipovac, Darinka Pavletič Larenčak, Lidvina Luketa, Ivan Malenica – Ićo, Janko Orač, Bruno Paladin, Viktor Radić, France Slana, Darko Slavec, Ljubomir Strahov, Vlado Šerić, Ivica Šiško, Miroslav Šutej, Veljko Toman, Ksenija Turčić, Miro Vuco, Tomaž Železnik, Marica Žigmundovac i Gorki Žuvela. Sredstva od prodaje umjetničkih radova bila su namijenjena za pomoć pedeset i sedmero šibenske djece poginulih hrvatskih branitelja.

(JJ)